preskoči na sadržaj
Vijesti

INTERVJU S PROFESOROM GLAZBENE UMJETNOSTI ROBERTOM JAMESOM HUDULINOM 👨‍🏫🎼🎸


Glazba je sastavni dio naših života, toga smo više-manje svi svjesni. Ako ste se ikada zapitali kako na glazbu i glazbeni svijet te obrazovanje u Hrvatskoj gleda jedan glazbenik, onda je ovaj intervju jedinstvena prilika da to i saznate. Intervju s našim profesorom Robertom Jamesom Hudulinom provela je učenica 3.b Lana Špičak.
😊
1. Kako ste se odlučili za ovo zanimanje?
Za nastavnika glazbene umjetnosti (smijeh)... Pa iskreno, ni u snu nikada nisam zamišljao da ću predavati glazbeni u školi. Doslovce se slučajno dogodilo, kolegica je otišla na porodiljni i jednostavno nikog drugog nije bilo. Nisam ni znao za natječaj, netko drugi mi je sugerirao da se prijavim i već sutradan sam počeo raditi. Dakle, sve je bilo vrlo slučajno i neplanski, iako je posao kao posao vrlo lijep.
2. S kojim se izazovima susrećete svakodnevno?
Najveći izazov mi je moja kćerkica Luca, to je jedan od novih izazova s kojima se trenutno susrećem. Sljedeći izazovi su mi kao i vama, pandemija, nekakve nove situacije za sve nas koje su neugodne i ružne, ali moramo živjeti s njima.
3. Je li teško pripremati nastavu uz malu kćerku kod kuće?
Nije, zaista nije. Imam vrlo razumnu ženu koja mi omogućuje da sve stignem i bez problema imamo vremena za sve.
4. U čemu je ljepota ovog zanimanja?
U praznicima. Skroz sam iskren, u potpunosti volim i uživam u praznicima, ali gušt je biti okružen mladim ljudima. Nekako ste nevini, ne znate što vas čeka. Sretni ste i zadovoljni, iako ste doživjeli mnoge ružne stvari koje niste trebali, i dalje pronalazite sreću i zadovoljstvo u stvarima koje radite i meni je gušt biti dio toga.
5. Što smatrate svojim najvećim postignućem?
Moje najveće postignuće je što ne odustajem, tu ćemo ostati zasad.
6. Mislite li da je lakše raditi u manjoj ili većoj sredini?
Mislim da teže raditi u većoj sredini. Mislim da su gradska djeca puno razmaženija. Djeca u manjim sredinama su puno zahvalnija, bolje odgojena i skromnija. Petrinja definitivno spada u manju sredinu.
7. Mislite li da su rezultati učenika bolji ili lošiji sada kada smo već dvije godine pod utjecajem pandemije?
Mislim da su rezultati slabiji i lošiji bez obzira na to što su ocjene više. Znanje je ono koje je bitno, lako za ocjene.
8. Kako je potres utjecao na Vas i na Vaša predavanja u školi?
Prošle godine je puno utjecao, pogotovo zbog toga što smo pola godine imali online nastavu. Mislim, bolje da smo imali ikakvu nastavu pa makar to bilo i online jer inače vjerojatno ne bi bilo ni škole. A ove godine on isto utječe na sve nas iako ne toliko na moje predavanje koliko na neke druge predmete. Meni je sad žao što nemamo pravi zvučnik ni laptop. Nemamo nikakvu mogućnost izlaska van i odlaska na koncerte, što zapravo i je glazbena kultura. Vi ne možete doživjeti tu glazbu tamo gdje se ona treba doživjeti.
9. Mislite li da je važnije imati više sati matematike ili više kulturnih sati?
Mislim da bi kulturi trebalo dati puno više značaja, ne samo u srednjoj školi, nego bi se već od vrtića djeca trebala kulturno uzdizati. Dolazimo u situaciju u kojoj vi, ne samo da ne znate, već i nemate želju za znanjem i kulturnim uzdizanjem. Ako izgubimo kulturu, izgubili smo sve. Tada gubite i nacionalnost i sve što mislite da jeste. Kod nas je važna nacionalnost, važno je da ste domoljub, ali domoljub ste tek kada uzdižete i potičete razvoj kulture. Nisu vas naučili od ranih dana da upijate to i da volite kulturu, što je žalosno. Vi svi slušate zabavnu glazbu koja ne zahtijeva puno znanja i predznanja, dok kulturna glazba ima tu neku posebnost u koju se ulaže mentalni napor i koncentracija s dozom predznanja, jer ne uživaš u kulturnoj glazbi ako ne znaš i ne razumiješ ono što slušaš. Mislim da bi u općoj gimnaziji svi predmeti trebali biti jednako zastupljeni, ako netko želi više matematike, neka ide u matematičku gimnaziju.
10. Imate li kakve hobije koji se ne tiču nastave?
Jedno vrijeme sam intenzivno pjevao pa sam prestao. Trčao sam pa sam prestao, radio sam jogu pa sam i to prestao. Jedino što radim, a ne smatram to hobijem jer mi je to sve, jest da pišem glazbu. Ne mogu živjeti samo od toga, ali nikako to ne bih nazvao hobijem, to je ispunjenje iznutra, dio mene. Hobiji su uglavnom bili nekakvi sportovi.
11. Mislite li da biste samo od glazbe mogli živjeti, konkretno u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj, teško. Osobno smatram da je meni potrebno malo više od Hrvatske jer ipak radim muziku na engleskom, a time je sužen broj slušatelja, mislim na cijelu bivšu Jugoslaviju. Europa bi mi bila sasvim dovoljna.
12. Vidite li se na istom radnom mjestu za 5 godina?
Nikad ne gledam na to unaprijed, ja sam se prije svake dvije godine selio. Ne razmišljam o budućnosti na taj način, nisam baš čovjek koji planira. Recimo da se ne vidim ovdje, ali ne bih imao ništa protiv da tu i ostanem. Poznavajući sebe, teško da ću tu ostati, ali ovo je već treća godina kako sam ovdje pa ne znam kako će se stvari odvijati.
13. Kada ne biste ostali na istom radnom mjestu za 5 godina, gdje biste se vidjeli?
Dvije stvari koje me baš zanimaju i ispunjavaju trenutno su glazba, znači sviranje i pjevanje na koncertima, izvođenje glazbe i masline. S maslinama se fizički slomim, uživam u tome. U prirodi je ono nešto što me inspirira i smiruje.
14. Biste li preporučili budućim generacijama da budu profesori?
Bih, ali samo ako zaista to vole. Smatram da je biti nastavnik najvažniji posao na svijetu. Sebe ne smatram dobrim profesorom, možda sam predobar, previše sam fleksibilan. Smatram da bi samo probrani trebali raditi taj posao. Moraš voljeti djecu ako se želiš baviti tim poslom, moraš imati vrhunsko znanje i puno ideja. Vidio sam primjera gdje doslovno ljudi koji ne vole djecu i mlade sjede po školama i rade posao koji bi netko puno bolje mogao i htio obavljati. Za taj posao moraš imati dara i talenta, biti „savršen“.


Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Administrator   datum: 15. 3. 2022.




preskoči na navigaciju