Premda su kružile bezbrojne interpretacije, linije znaka zapravo predstavljaju kombinaciju semaforičkih položaja ruku za slova 'n' i 'd', akronim za 'nuclear disarmament' (nuklearno razoružanje). Spuštene ruke u obliku obrnutog 'v' tvore slovo 'n', a jedna vertikalno uspravna ruka gore i druga dolje tvore semaforičko slovo 'd'. Zastava sa simbolom mira započela je svoj put do javne percepcije 1958. godine u Americi, kada je Albert Bigelow, pacifistički prosvjednik, zaplovio svojim brodićem u blizinu područja na kojem se odvijao nuklearni test držeći zastavu u ruci. Sljedeći val slave znak mira je doživio kada je 1960. godine tada brucoš na čikaškom sveučilištu i delegat Studentske unije mira Philip Altbach donio iz Velike Britanije vreću dugmadi s istim crtežom. Postavši zaštitnim znakom Unije, prodano ih je na tisuće po studentskim naseljima diljem Amerike.

Naravno, s rastućom popularnošću počele su se rojiti i egzotične interpretacije oko značenja tih par linija u kružnici. Neki su u njima vidjeli otisak noge američkog pileta misleći pritom na kukavičluk boraca za mir (engleski 'chicken', tj. pile, metafora je za kukavicu). Druge su više furale okultne konotacije da je riječ o križu postavljenom naopačke s krakovima slomljenima prema gore, što pak doziva u sjećanje način na koji je razapet sveti Petar. Bilo je pokušaja da se znak interpretira kao Neronov križ, simbol sotonizma, ili obrnuti Elhazov magijski znak koji inače predstavlja život, dok bi u ovom slučaju predstavljao smrt. Nakon 50 godina sazrijevanja u bačvi svjetske ikonografije, znak mira pretvorio se uglavnom u crtkariju za uspostavljanje srednjoškolskog grupnog identiteta. Ide vrlo dobro uz postere Jim Morrisona, trapezice ili cvijeće u kosi, baš kao što luk genijalno ide uz ćevape. Onog trenutka kada je zataknut na rukav, simbolu mira odrezana su jaja. Njihovom kajganom sad se nabacuju navodni politički mirotvorci. Uz, naravno, golemu količinu 'kečapa'.