U drugome intervjuu saznat ćete štošta o profesoru povijesti i razredniku 3.b, Alenu Vukeliću. Intervju je provela Josipa Brandić, učenica 1.b razreda.

INTERVJU S PROFESOROM POVIJESTI ALENOM VUKELIĆEM

1. Koje je Vaše zanimanje?
   Profesor filozofije i povijesti, a na ovom radnom mjestu profesor povijesti.

2. Zašto ste izabrali biti profesor povijesti?
   A možda mi je to neka greška u životu… U krajnjem slučaju, jer sam u tom periodu, kada sam studirao, baš puno razmišljao o tim nekakvim povijesnim elementima, puno čitao pa eto, to je bio razlog zašto.

3. Imate li kakve hobije?

Naravno! Čovjek bez hobija je čovjek bez duše, da to tako kažem.

4. Da niste profesor, čime biste se bavili?

Pa vjerojatno glazbom.

5. Postoji li neka specifična situacija ili iskustvo koje biste istaknuli kao ono koje je pokazalo da je znanje iz povijesti važno?

Općenito te nekakve povijesne teme su po meni važne. Da, postoji nekakav osnovni temelj za opću kulturu što je jako važno. Ali, mislim da se neke stvari danas dosta brzo zaboravljaju. Hoću reći, kada uspoređujem generacije, puno više se toga znalo nego danas. Možda je internet kriv za to, ne znam. Teško mi je sada to precizirati.

6. Koje su dobre i loše strane Vašeg zanimanja?
   Dobre strane su što radiš s mladim intelektualcima. Loše strane su što uvijek imaš nekakvih popratnih stvari koje su vezane za struku koje, onako, vode k nekakvim oprečnostima ili suprotnostima. Hoću reći, nekakvi novi programi, nešto što možda nije dosta dobro razrađeno.

7. Može li se Vaš predmet učiti noć prije ispita?
   Ne! Definitivno ne. Jedino ako učite napamet, onda da. Ali, ako želite učiti s razumijevanjem ili na način da neke stvari povezujete, posebno uzročno-posljedične, onda bi to trebalo onako malo slušati na satu pa onda nekako proći sam sa sobom.

8. Kako je raditi sa srednjoškolcima?

Pa lijepo. Možda puno bolje nego u osnovnoj, iako nemam iskustvo osnovne škole, ali ipak ima puno više feedbacka. Učenici „vraćaju“ kada ih nešto pitaš, ipak neke stvari već znaju pa je onda puno lakše neke stvari nadograđivati i objašnjavati.

9. Što Vam uljepšava rad s djecom?

Uljepšava mi to kad vidim da se eto ipak ta cijela priča na satu, kada ja nešto odradim, može kasnije dosta dobro prezentirati kroz nekakve njihove radove ili kroz odgovaranje, znači da su razumjeli da je to ono bitno.

10. Koje vještine učenja možete prenijeti učenicima?

Mogu sve prenijeti. Samo je pitanje kako to učenici primaju. To je najvažniji, po meni, segment.

11. Je li se Vaš rad u školi promijenio zbog trenutne situacije s virusom COVID-19?

Apsolutno, a posebno bih naglasio zbog potresa. Puno se promijenio jer je i online škola dosta negativno utjecala na neke stvari, a potres pogotovo zbog prostora, zbog toga što nemamo više svoju školu.

12. Što mislite o cijepljenju?

Mislim da je to jedna, onako, specifična priča. Ja ne ulazim u nikakve strane; lijevo, desno, je li to sada ovaj ili onaj… Ali mislim da čovjek svakako ima pravo odlučivati o takvim bitnim stvarima, što unosi u svoje tijelo. Mislim da je cijepljenje važno i ja sam se cijepio protiv svega, ali u ovakvim situacijama, gdje se cjepivo pokazuje da nije potpuno učinkovito, mislim da čovjek tu još uvijek treba moći birati.

13. Kako ste se snašli u radu na daljinu?

Vrlo brzo. Odmah sam se snašao, čak štoviše, mislim da smo mi to kao škola jako dobro izgurali, sve što je bilo.

14. Mislite li da je takva vrsta nastave učinkovita?

Mislim da je dosta manjkava, a ne učinkovita, jer taj kontakt u razredu i sve ono što se može pokazati uživo je, naravno, nezamjenjivo u online nastavi.

15. Kako je raditi u novom objektu u kojem ste se s kolegama i učenicima privremeno smjestili?

Pa gle, šuti i duraj, kako bi se reklo, ne? Situacija je takva kakva je. Lijepo je to što su nas, eto, primili u osnovnu školu, ipak su se na neki način morali odreći svojeg komfora da bismo mi imali jednu smjenu za sebe.

16. Što mislite o Školi za život?

Pa iskreno, mislim da je to promašaj. Ali opet, ako se netko divi tome, smatra da je to dobro, ja tu ne želim umanjiti vrijednost. Kada gledam, recimo iskustva djece koja su dio cijele te priče, mislim da čak ni oni ne mogu reći da je to nešto odlično.

17. Za kraj, imate li savjete za maturante koji planiraju postati profesori povijesti kao i Vi?

Pa gledajte, savjet je vrlo jednostavan – da bi to mogao odrađivati moraš to stvarno voljeti i moraš biti pripreman na to da puno čitaš, puno literature, puno izvora, puno stvari. Znači, ne može se temeljiti na nekakvom ofrlje, da tako kažem, nastupu, u smislu da, eto, ljudi pročitaju nešto pa misle da je to sve, a svi znamo da su posebno te povijesne teme i povijesne činjenice vrlo kompleksne. Znači, da nije crno-bijelo, nego jako, jako sivo.