Možda javnosti manje poznat, ali nikako zaboravljen u književnim krugovima, Danijel Dragojević jedan je od najistaknutijih pjesnika moderne hrvatske književnosti. Stoga je profesorica hrvatskoga jezika Matea Stanić u suradnji s knjižničarkom Kristinom Andlar organizirala radionicu čitanja i interpretacije Dragojevićevih najupečatljivijih pjesama iz zbirke „Negdje“. U čitanju poezije sudjelovali su učenici 1. e i 4. a razreda. Iako nas je nedavno napustio, Dragojević je prije svega znao, zahvaljujući poetici očitosti, malome čovjeku približiti neznatne životne stvari. Spomenutom radionicom oprostili smo se od pjesnika koji je s neopisivom lakoćom brisao granice književnih normi:

„Bježim, opet, u umetnute rečenice,

ne želim biti kažnjen zbog svjetlosti koja je došla misleći da tu više nema ljudi.

To se zove jutro, ne mojom krivicom.“